Iz ženskog ugla
Probudili smo se oko 7:30. Brzo smo se spremili da krenemo. Nakonn što smo se opskrbili hranom u obližnjoj pekari krenuli smo na tramvajsku stanicu. Tramvajem smo došli do velesajma gdje nas je čekao autobus za Klanjec.
U Klanjec smo stigli oko 10:30 te ostavili stvari u OŠ Antuna Mihanovića. Uslijedilo je postrojavanje svih sudionika na školskom igralištu. Naša se patrola podijelila na cure-kobrice i dečke-kobre. Na početku smo za zadatak dobili ucrtavanje kontrolnih točaka na kartu, pomoću azimuta. Uz pomoć Helen ucrtali smo ih za nekih 30-ak minuta. Nakon toga je počelo ssamo natjecanje; Đebino orijentacijsko natjecanje. Dobile smo kartu i uputstva i krenule prema prvoj kontrolnoj točki gdje nam kontrolori nisu zadali nikakve dodatne zadatke.
Druga je kontrolna točka bila navrh brda i do nje smo došli sa podosta poteškoća i tamo smo dobili zadatak da izmjerimo zračnu udaljenost u kilometrima između 2. i 3. kontrolne točke. Na 3. smo kontrolnoj točki kod crkvice nacrtali skicu terena. Kako to još nismo stigli raditi na sastancima, nacrtali smo nešto bezveze.
Prema 4. kontrolnoj točki smo se opet penjali uzbrdo i od nje do posljednje, 5. kontrolne točke trebali smo pisati dnevnik puta. Putem smo pogriješile i umjesto do 5. kontrolne došle smo na cilj. Uvidjevši pogrešku, vratile smo se i pronašle 5. kontrolnu točku na kojoj smo morale izmjeriti azimute. Vratile smo se ponovno na cilj, predale zadatke te otišle večerati.
Navečer smo se zaputili prema velikoj dvorani gdje su bili proglašeni pobjednici. Mi ovdje, nažalost, nismo ništa osvojili :-( Nakon proglašenja igrali smo razne izviđačke igre te malo pjevali i plesali. Oko 23:00 sata vratili smo se u školu Antuna Mihanovića na počinak.
U Klanjec smo stigli oko 10:30 te ostavili stvari u OŠ Antuna Mihanovića. Uslijedilo je postrojavanje svih sudionika na školskom igralištu. Naša se patrola podijelila na cure-kobrice i dečke-kobre. Na početku smo za zadatak dobili ucrtavanje kontrolnih točaka na kartu, pomoću azimuta. Uz pomoć Helen ucrtali smo ih za nekih 30-ak minuta. Nakon toga je počelo ssamo natjecanje; Đebino orijentacijsko natjecanje. Dobile smo kartu i uputstva i krenule prema prvoj kontrolnoj točki gdje nam kontrolori nisu zadali nikakve dodatne zadatke.
Druga je kontrolna točka bila navrh brda i do nje smo došli sa podosta poteškoća i tamo smo dobili zadatak da izmjerimo zračnu udaljenost u kilometrima između 2. i 3. kontrolne točke. Na 3. smo kontrolnoj točki kod crkvice nacrtali skicu terena. Kako to još nismo stigli raditi na sastancima, nacrtali smo nešto bezveze.
Prema 4. kontrolnoj točki smo se opet penjali uzbrdo i od nje do posljednje, 5. kontrolne točke trebali smo pisati dnevnik puta. Putem smo pogriješile i umjesto do 5. kontrolne došle smo na cilj. Uvidjevši pogrešku, vratile smo se i pronašle 5. kontrolnu točku na kojoj smo morale izmjeriti azimute. Vratile smo se ponovno na cilj, predale zadatke te otišle večerati.
Navečer smo se zaputili prema velikoj dvorani gdje su bili proglašeni pobjednici. Mi ovdje, nažalost, nismo ništa osvojili :-( Nakon proglašenja igrali smo razne izviđačke igre te malo pjevali i plesali. Oko 23:00 sata vratili smo se u školu Antuna Mihanovića na počinak.
by: Eva
2. DAN - ĐEBOREE 26.04.2009.
Iz muškog ugla
U Nedjelju smo se probudili u pola 7. Spremili smo svoje stvari i izišli vam iz dvorane. Na igralištu ispred škole smo dobili upute za doručak. 1. grupa je otišla na doručak u 9:00, a druga grupa u 9:30. Uzeli smo samo potrebne stvari i stavili ih u autobus.
Autobusom smo otišli do područne škole u dolu Klanječkom. Tamo smo pričekali desetak minuta. Otvorenje akcije Đeboree je bilo u 10 sati. Nakon otvorenja smo dobili satnicu. U pola 11 smo morali pisati kontrolni. Nekaj smo znali a nekaj ne. Na pitanju kakva treba biti naprtnjača smo odgovorili ''Lijepa zelena! 1a da ti se nitko ne smije, a 2a da se uklopiš u prirodu. '' Predali smo kontrolni i krenuli smo prema šatorima na drugi kraj sela.
Šator smo podigli 2. puta od kad smo izviđači. Naš šator je bio ko krov pod kutom od 30°. Ukratko, bio nam je katastrofa. Zatim smo se opet vraćali ispred područne škole. Tamo smo imali 1. pomoć. Kontrolni smo napisali za3, a iz praktičnih smo radova dobili zamotavanje ruke. Ja sam zamotavao. Malo smo se zezali. Zapravo smo dobro napravili.
Potom smo otišli do signalizacije. Pepa nam je rekla da idemo ravno pa desno. Mi smo malo zalutali i izišli smo iz sela. Već nam je bilo čudno jer smo prešli više od jedan kilometar. Ispred nas su bili izviđači iz Veternice a iza nas Đebovci. Helen je nazvala Ivora i raspitala se gdje je signalizacija. On nam je rekao da je signalizacija nedaleko od škole na lijevu stranu i da ima natpis pokraj ceste. Đebovci su rekli da su oni vidjeli nekakav papir. Ovima iz Veternice smo rekli da smo otišli predaleko. Kada smo došlo do signalizacije bili smo odmah na redu. Signalizaciju smo izveli za 3.01 minutu, ali smo imali 3 greške.
Sljedeća je kontrolna bila iza crkvice gdje smo palili vatru. 10 minuta smo imali za naći grančice i da posložimo vatru u obliku piramide, nismo se smjeli koristiti travom i onim što nije drvo. Sve smo lijepo napravili. Ja sam zapalio 1. šibicu i 2. zajedno s kutijom. Ostala nam je zadnja šibica. S njom smo zapalili vatru. Puhali smo i puhali. Vatra je pregorjela gornju špagicu za 2.22 minute, što je bilo drugo najbolje vrijeme.
Otišli smo ispred crkvice i tamo smo vezali čvorove. Bili smo dosta dobri. Potom smo se morali vratiti na zaklon. Zaklon je bio tamo gdje je bio i šator. Zaklon se boduje u urednosti i kvaliteti a ne u vremenu. Zaklon smo podigli uz malu pomoć kontrolora koji nam je rekao da treba napraviti i žabice.
Vratili smo se ispred područne škole. Tamo smo porazgovarali i jeli čips. Svoje smo stvari spremili u autobus i krenuli u osnovnu školu Antuna Mihanovića. Doznali smo da smo bolji od Quetza u jednoj disciplini. Helen nam je rekla da ćemo dobiti veliku čokoladu za svaku disciplinu koju budemo bolji od Quetza. Bili smo bolji u paljenju vatre.
Na proglašenju na igralištu smo nestrpljivo iščekivali rezultate. Ovo nam je bilo prvo takvo natjecanje. Bili smo 9. od 21. ekipe, a cure su bile 8. u ukupnom poretku i osvojile su 1. mjesto u dizanju zaklona. Malo smo bili ljubomorni zbog toga, ali nek im bude.
Autobusom smo krenuli na zapadni ulaz na velesajmu. Tamo smo stigli u 18 sati. Sedmicom smo došli do savskog mosta. Vidjeli smo da nam je bus pobjegao. Morali smo čekati idući u 7 sati. Martin i Maki su nam čuvali stvari, a mi smo otišli po sladolede. samoborčekom smo se vratili do Korenčića. Tamo su po nas roditelji došli autom. Sve u svemu, bilo nam je predobro!!!
by: Stjepan
Iz muškog ugla
U Nedjelju smo se probudili u pola 7. Spremili smo svoje stvari i izišli vam iz dvorane. Na igralištu ispred škole smo dobili upute za doručak. 1. grupa je otišla na doručak u 9:00, a druga grupa u 9:30. Uzeli smo samo potrebne stvari i stavili ih u autobus.
Autobusom smo otišli do područne škole u dolu Klanječkom. Tamo smo pričekali desetak minuta. Otvorenje akcije Đeboree je bilo u 10 sati. Nakon otvorenja smo dobili satnicu. U pola 11 smo morali pisati kontrolni. Nekaj smo znali a nekaj ne. Na pitanju kakva treba biti naprtnjača smo odgovorili ''Lijepa zelena! 1a da ti se nitko ne smije, a 2a da se uklopiš u prirodu. '' Predali smo kontrolni i krenuli smo prema šatorima na drugi kraj sela.
Šator smo podigli 2. puta od kad smo izviđači. Naš šator je bio ko krov pod kutom od 30°. Ukratko, bio nam je katastrofa. Zatim smo se opet vraćali ispred područne škole. Tamo smo imali 1. pomoć. Kontrolni smo napisali za
Potom smo otišli do signalizacije. Pepa nam je rekla da idemo ravno pa desno. Mi smo malo zalutali i izišli smo iz sela. Već nam je bilo čudno jer smo prešli više od jedan kilometar. Ispred nas su bili izviđači iz Veternice a iza nas Đebovci. Helen je nazvala Ivora i raspitala se gdje je signalizacija. On nam je rekao da je signalizacija nedaleko od škole na lijevu stranu i da ima natpis pokraj ceste. Đebovci su rekli da su oni vidjeli nekakav papir. Ovima iz Veternice smo rekli da smo otišli predaleko. Kada smo došlo do signalizacije bili smo odmah na redu. Signalizaciju smo izveli za 3.01 minutu, ali smo imali 3 greške.
Sljedeća je kontrolna bila iza crkvice gdje smo palili vatru. 10 minuta smo imali za naći grančice i da posložimo vatru u obliku piramide, nismo se smjeli koristiti travom i onim što nije drvo. Sve smo lijepo napravili. Ja sam zapalio 1. šibicu i 2. zajedno s kutijom. Ostala nam je zadnja šibica. S njom smo zapalili vatru. Puhali smo i puhali. Vatra je pregorjela gornju špagicu za 2.22 minute, što je bilo drugo najbolje vrijeme.
Otišli smo ispred crkvice i tamo smo vezali čvorove. Bili smo dosta dobri. Potom smo se morali vratiti na zaklon. Zaklon je bio tamo gdje je bio i šator. Zaklon se boduje u urednosti i kvaliteti a ne u vremenu. Zaklon smo podigli uz malu pomoć kontrolora koji nam je rekao da treba napraviti i žabice.
Vratili smo se ispred područne škole. Tamo smo porazgovarali i jeli čips. Svoje smo stvari spremili u autobus i krenuli u osnovnu školu Antuna Mihanovića. Doznali smo da smo bolji od Quetza u jednoj disciplini. Helen nam je rekla da ćemo dobiti veliku čokoladu za svaku disciplinu koju budemo bolji od Quetza. Bili smo bolji u paljenju vatre.
Na proglašenju na igralištu smo nestrpljivo iščekivali rezultate. Ovo nam je bilo prvo takvo natjecanje. Bili smo 9. od 21. ekipe, a cure su bile 8. u ukupnom poretku i osvojile su 1. mjesto u dizanju zaklona. Malo smo bili ljubomorni zbog toga, ali nek im bude.
Autobusom smo krenuli na zapadni ulaz na velesajmu. Tamo smo stigli u 18 sati. Sedmicom smo došli do savskog mosta. Vidjeli smo da nam je bus pobjegao. Morali smo čekati idući u 7 sati. Martin i Maki su nam čuvali stvari, a mi smo otišli po sladolede. samoborčekom smo se vratili do Korenčića. Tamo su po nas roditelji došli autom. Sve u svemu, bilo nam je predobro!!!
by: Stjepan
Nema komentara:
Objavi komentar